субота, 19. април 2014.

OKUŠANA VERA PROIZVODI DOBRA


Pre izvesnog vremena, ili pre odreneni broj godina u ranim danima mlade Amerike. Rečeno mi je da je bio jedan čovek koji je počinio vojni zločin. I utvrđeno je bilo da je kriv i odlučeno je da ga strelja streljački vod za određeni broj dana. Ali jedan dobar čovek koji je poznavao predsednika, mislim da je
tada to bio Linkoln, oni su otišli do gospodina Linkolna i molili za život te drage osobe, govoreći: “Gospodine Linkolne, možda on jeste učinio taj prekšaj, ali vi imate silu ili da ga oslobodite ili da ga ubijete.”
I rekao je: “On je smrtno biće; i bio je odgojen u dobrom domu. Zašto mu ne bi pružili šansu?”
A gospodin Linkoln, imao je dobro srce, bio je plemenit hrišćanski džentlmen i rekao je: “Učiniću to.”
I napisao je na jednom malom komadu papira: “Opraštam tom i tom. Abraham Linkoln.”
A čovek je odjurio najbrže što je mogao do zatvora, i rekao je: “Gospodine, imam vaš oprost.”
I to je stavio pred njega.
“Ooo,” rekao je: “To nije oprost, to je samo parče papira.”
Ali on je rekao: “To je vaš oprost; tamo je potpisano ime gospodina Linkolna na njemu, a on je predsednik Sjedinjenih država.”
On je rekao: “Ako bi to bio pravi papir od gospodina Linkolna, bio bi zlatom oivičen; imao bi pečat, i tako dalje.”
On je rekao: “Ali gospodine, to je predsednikov potpis.”
A on je odbio to primiti, misleći da mu ovaj čovek samo zagorčava život.
Sutradan je bio streljan prilikom izlaska sunca. A onda je bila upućena potpisana deklaracija od predsednika Sjedinjenih država, da je tom čoveku bilo oprošteno dan ranije, a on je ipak bio streljan.
Šta sada? To je bilo ispitano u federalnom sudu naše zemlje i evo njihove odluke: “Oprost nije oprost ako nije prihvaćen kao oprost.”
I to je ono što je svaka Božija reč, to je spasenje onima koji to prihvate na takav način. To je isceljenje za one koji to prihvate kao isceljenje. To je samo pet malih reči, ali šta to znači?
“Imajte veru u Boga.” Ili četiri malih reči…

 

Pročitaj više 

http://www.messagehub.info/sr/messages.do

недеља, 13. април 2014.

IDEM TAMO DA MU KAŽEM ŠTA MISLIM

Zakej je bio poslovan čovek u Jerihonu. Bez sumnje on je bio jedan fini čovek na svoj način. On–on je bio, recimo, verujem, budući dobar čovek kao što je bio, morao je pripadati nekoj crkvi, jednoj od denominacija tog vremena. Recimo da je bio jedan farisej.
Nije se slagao sa pogledom svoje žene. Recimo da mu je se žena zvala Rebeka. Nije bio saglasan s njom, jer je ona verovala u Isusa. Verovala je da je On bio ono što je stvarno i bio, Mesija, jer je videla da je On činio znak Mesije.
-----------------------
Vidite, znali su da će doći, jer je bilo prorokovano. Proroci su prestali, a onda je On nastupio. I ona je videla znak Mesije, i znala da je bilo prema Reči. Vidite, ona je pregledala i pronašla.
Ovde počinje naša drama. Taj čovek mora da je imao strašnu noć iza sebe. To je bila jedna nemirna noć, i nije mogao spavati. Okretao se celu noć, na svom jastuku, celu noć. Mnogi od nas znaju kakve su te noći.
Vidite, Rebeka je znala. Ona je bila povezana sa učenicima, i tako dalje. Znala je da će Isus doći u grad sledećeg jutra. I bila je tako zainteresovana za svog muža, da ga je htela dovesti lice u lice sa Isusom. A čovek kada stoji u njegovoj prisutnosti, dešava vam se nešto.  
----------------------- 
Tako vidimo, sledećeg jutra, vrlo rano, naš mali lik se izvukao iz kreveta i krenuo, obukao se u svoju najbolju odeću, znate, najbolju koju je imao, uredio svoju bradu i očešljao svoju kosu. A Rebeka je bacila jedan pogled ispod ćebeta i videla ga. Znala je da nešto počinje. On je prišao prozoru i pogledao na nju da vidi da li je budna. Ne, nije još bila budna, mislio je on. Onda je povukao zavesu i pogledao napolje, i upravo je započeo dan, tako da se on pripremao.
Vidite, kada se vi za nekoga molite, nešto se događa. Tu mi propuštamo, pri­jatelji, ne molimo se. Molitva je osnova. "Tražite i daće vam se. Nemate zato što ne tražite; Ne molite zato što ne verujete. Tražite izobilje, da vaša radost bude potpuna. Molite i verujte da pri­mate to što ste se molili." Držite se toga čvrsto. Ne puštajte više.
---------------------
Tako, on je izašao napolje, okrenuo se, da vidi da li ga neko gleda, znate. Rekao je: "Sada, znaš šta ću učiniti?" Hajde da sada promenimo svoje misli u njegove. "Moja žena je potpuno zbrkana od ovog, takozvanog, proroka iz Galileje; moj sveštenik i moj pastor kažu, ‘Nema tako nečega u današnjem vre­menu. Sva čudesa i stvari su samo laži. Nema tu ničega.’ Znaš šta ću ja uraditi? Idem tamo i reći ću njemu šta mislim o tome. Zato, to će me učiniti popularnim u gradu, znate, kada kažem njemu to u lice. To ću učiniti." I otišao je.
---------------------- 
Onda nalazimo da je rekao: "Ako stojim ovde, ta ista bučna grupa, On me uopšte neće čuti. Oni toliko viču i galame, moj prekor njemu ništa neće značiti." To je dobro. Onda je rekao: "Ali znaš šta ću uraditi? Reći ću ti šta ću uraditi. Tamo je smokvino drvo. Popeću se na njega, i kada On prođe, videću ga. Onda ću preći na jednu granu i reći ću mu ono što mu imam reći. I On će znati da sam ja Zakej, jedan član ove fine denominacije ovde. Reći ću mu gde pripadam i šta moj sveštenik misli o njemu." Dakle, to će možda biti u redu.
Pogledao je oko sebe i pomislio: "Dakle, sledeća stvar, prva grana je visoka otprilike tri metra." A on je bio možda 1,5m visok, kako će dohvatiti još 1,5m? Vidite? Pitao se kako će dospeti tamo gore. Nije bilo druge mogućnosti za njega, morao se popeti na ovo drvo. Opet je pogledao oko sebe, i nije bilo ničega sem… Znate, smećari još nisu bili prošli tog jutra, i kante za smeće su još stajale na uglu. Pomislio je: "Kada bi samo jednu kantu mogao doneti ovde, onda…bilo bi dovoljno visine da dohvati prvu granu. I ja želim obavezno da vidim njega. I videću ga!"
 Ipak nalazimo ga ovde, gore na drvetu, pokušavajući da skine prljavštinu sa svog novog odela. Nije mislio da će to uraditi. Samo da se neko moli za vas, učinićete čudne stvari. I brisao se ovako; i sedeći tamo sklanjao je komadiće smeća sa njegovih kolena i ruku. Rekao je: "Pa, u kakvom sam neredu! Ovde sedim." Reče: "Znaš, Rebeka mi je rekla da je ovaj čovek jedan prorok. Sada, čekaću, sakriven." Seo je na račve dve grane, dobro mesto za sedenje.
Kada ste došli tako daleko, i došli ste jutros ovde i sedite takođe kao Zakej, gde se ukrštaju dva puta, vaš i Božiji. Vidite? Kada ste bili dovoljno raspoloženi da dođete ovde ovog jutra, pa, Rebekina molitva će biti uslišena. Ali vi sedite gde se sastaju dva puta, vaš i Božiji. Vidite?
---------------------
On povlači sve grančice oko sebe i maskira se stvarno dobro iza njih. Kaže: "Kada On dođe Haleluja ulicom, iz Haleluja skrenuće u Glory. Upravo ovde na uglu, kada dođe tim putem, kada skrene na uglu, podiću malo ovu grančicu, tako da mogu gledati i videti Njega. Malo ću razgrnuti. Ovde gore On me ne može videti. I onda kada On prođe i kada ga budem dobro video, znaš šta ću uraditi? Skloniću grane, i pošto dođe ovde, izneću mu moje mišljenje. Ja ću mu to reći!" Tako je sedeo malo duže. 
Posle izvesnog vremena čuo je buku. Obično je Isus dolazio sa tom bukom. Tu On dolazi iza ugla. Dakle, šta je on prvo video? Puno ljudi koji su se okupljali na ulici. Rekao je: "Drago mi je što sam ovde gore na drvetu, tako da se neću mešati sa njima ponovo." Tamo je gore na drvetu bio, sedeći tamo, sav kamufliran, niko ga nije mogao prepoznati, njegovi konkurenti nisu znali da je tamo gore na drvetu. Trebao je samo ovu jednu grančicu povući i gledati, a onda ponovo je pustiti, a ostatak njega je sav zaklonjen. Tako je on pomerio grančicu, a ljudi su se okupljali na uglovima.
 --------------------
Kada je On bio upravo ispod drveta, stao je, pogledao gore i rekao: "Zakeje, siđi
http://www.messagehub.info/sr/read.do?ref_num=64-0620B dole. Danas idem sa tobom u tvoju kuću na ručak." Vidite, On je znao da je on bio tamo gore. On je znao ko je on bio.
Brate, sestro, On je isti juče, danas i zauvek. On prolazi ovog jutra ovim putem. On je prošao ovuda kroz ovaj grad, da bi ove nedelje bio sa nama.

понедељак, 24. март 2014.

VREME ODLUKE

Chicago, IL, SAD, 11. juna 1959.
 Vidite, Bog ne donosi sve naše odluke. I često Bog ne kaže svojim prorocima šta tačno da rade, zato što oni moraju doneti odluku. Ako ne bi bilo odluka koje moramo doneti, i da se samo čeka na svaki Božiji pokret, onda nema pobede sa naše strane. A ponekad se donesu pogrešne odluke. Božiji pomazani proroci donose pogrešne odluke, i često bivaju prevareni.
Da li ste ikad razmišljali o Isaku, kada su Ezav i Jakov došli do tog moćnog proroka Gospodnjeg, koji je sedeo tamo telesno slep, a u to vreme i duhovno slep. A Jakov je uvio oko svog vrata komad ovčije kože i nosio Ezavove haljine, tako da je mirisao kao polje. A njegov otac sa svojim proročkim rukama koje je stavio na svog sina, a bio je duhovno prevaren od svog sina, a ipak je bio prorok.
Kako je bilo sa Ilijom, silnim Božijim čovekom… Kada je Sunamka dojurila plačući, i Ilija je znao da je ona bila u nevolji, i rekao je: "Gospod je to sakrio od mene."
Tako da postoje vremena dodeljena svakom čoveku da donese svoje odluke, bez obzira da li je propovednik, ili je prorok, ili crkveni član, ili šta god, on mora doneti odluke.


I bilo je to večernje vreme kada je došao do bunara u blizini grada. I bilo je to upravo vreme kada je i Rebeka morala doneti odluku. Mislim da ga je tamo Anđeo Gospodnji udarao oko pola sata. Jer On će poslati svoje anđele pred vama, i to će očistiti put. I mora da je to bio Anđeo Gospodnji koji je govorio Rebekinom srcu, govoreći: "Idi i donesi vode." I Rebeka je došla do Vode Života u večernje vreme.
Da li vidite tu sliku? To je Crkva u poslednjim danima, u večernje vreme. Večernja svetla su ovde. To je vreme kada Anđeo Gospodnji u natprirodnom otkriva sebe Rebeki, Isakovoj nevesti. I na neki način ona je pokrenuta da ide na Vodu Života. Amen. Ooo, srce mi se okreće od radosti. Jedva mogu propovedati kada o tome razmišljam. Došlo je večernje vreme. Anđeo Gospodnji je u poruci, ide napred i navodi Rebeku da dođe do Vode Života. Pokretanje natprirodnog...
Eliezer je počeo da se moli: "Ooo Gospode Bože, neka se dogodi nešto natprirodno." Moj Bože. "Ti pošalji svog anđela preda mnom. Neka on sada učini nešto. Znam da je on krenuo preda mnom. I neka mlada žena koja bude došla i da mi da pijem iz bunara, neka napoji i moje kamile bez da je zamolim, neka ta bude ona." I čim je to izgovorio, pojavila se Rebeka. Bog je tačno na pravom mestu.
Čim vaše srce krene da gladni i žedni za Bogom, neka vrsta probuđenja Svetog Duha će negde nastupiti. Nešto će se dogoditi. Komšija će biti isceljen i doćiće da vam kaže o tome. Nešto će se dogoditi da bi vi videli da se Anđeo Gospodnji pokreće.
Zašto je Rebeka napravila tako iznenadan potez? Zašto je tako brzo otišla ka Vodama Života? Zašto joj je Anđeo mogao govoriti? Zato što je bila u krvnom srodstvu sa Isakom. I to su oni kojima Anđeo može govoriti i večeras, oni koji su u krvnom srodstvu. Kroz krv smo rođeni u Hristovo telo. Rebeka je bila Isakova rođaka kroz očeve, što ih je načinilo da su u krvnom srodstvu.

петак, 28. фебруар 2014.

ISPUNJAVANJE VIZIJE

"A sada, peta stvar. “Nauka će tako napredovati da će napraviti kola koja neće trebati biti rukovođena sa volanom, a kola će imati oblik jajeta sve do kraja vremena,” do kraja. Video sam američke familije kako idu tim širokim putem, a vozili su kola leđima okrenutim mestu gde bi trebao biti volan; i izgledalo je kao da igraju neku igru ili karte. I mi smo to videli na televiziji. “Popularna nauka” – “Mehanika”, u stvari, svi to imaju; dobili smo takva kola. Ona se upravljaju na daljinski način preko radara. Neće morati imati čak ni felne na njima. Samo otipkate neki broj – kao što bi zvali neki broj na telefonu – i vaša kola vas odvedu pravo tamo, ne mogu se ni pokvariti niti bilo šta. Nikakva druga kola – magnet ostala kola drži podalje od vaših. Vidite? Oni su to dobili. Moj Bože. Mislite o tome. Prorečeno trideset godina pre nego se to dogodilo."
SEDAMDESET DANIJELOVIH SEDMICA, Jeffersonville In, 06.08.1961, 0205"

I sada, takode je rečeno: "Dogodiće se pre kraja vremena da će automobili poprimiti oblik jajeta, postati nalik na jaje." A ja sam video američku porodicu kako se vozi autoputem u autu koji... Oni su sedeli jedannasuprot drugome i imali su sto na kojem su, čini se, igrali šah ili suse kartali. A u autu nisu imali volan, vec je bio upravljan drugacijom
snagom, bez volana. Ko je bio ovde i seća se da sam to prorokovao?
Razumete?

Na svetskom sajmu sada već imaju auto u prodaji. Ovde je... Prodan je. Neka velika kompanija je uzela mnogo njih. A taj auto je ovde. Paul Boyd setio se proroštva, pogledao u svoju knjigu šta sam rekao, te uzeo fotografiju. I tu je, potpuno u obliku jajeta, s dva sedišta ovde i dva sedišta ovde, i sa stolom u sredini za kartanje i slicno, upravo tako.


Samo gledajte, pre trideset i tri godine... Znate li kako-kako je izgledao
model auta iz 1931., ili kad je to vec bilo? Izgledao je kao relikvija. A kaže: "Izgleda baš kao jaje, postalo je kao jaje."
PITANJA I ODGOVORI I DEO, Jeffersonville In, 23.08.1964, 923

среда, 26. фебруар 2014.

AKO JE BOG SA NAMA, PA GDE SU ONDA SVA TA ČUDA

"Jednom mi je neko rekao, jedan uvaženi doktor je govorio o jednom čudu koje se desilo među – na jednoj bolesnoj osobi. I rekao mi je: “Propovedniče, zar ne veruješ da ako bi rekao tim ljudima da idu i dotaknu stub ili drvo, da bi se desila ista stvar?”

Rekao sam: “Ne, gospodine.” Rekao sam: “zato što vi ne možete imati veru u doticanju drveta ili stuba.” Vera nije nešto tako labavo. Ona se mora temeljiti na nekim veoma značajnim činjenicama. Vi morate znati nešto o onome u šta verujete, pre nego što bi zaista imali veru u to. Tako da mi prvo moramo znati kako i šta: šta je Božija želja, šta je Božiji plan, i kako da pristupimo Bogu po tom planu. I tek onda možemo otići hrabro pred presto milosti, i moliti za ono što nam je plan obećao.

Dakle, oni su se igrali crkve. I upravo čim su se izvukli iz neke deformacije…Bog ih je oslobodio. I umesto da se oslone na to i da nastave služiti Bogu, videći Njegovu silnu ruku, oni su odlutali pravo nazad ponovo u stvari ovog sveta. I tako došlo je vreme kada je Bog pozvao na stop. I to mora biti tako.
I mislim da je sada vreme da se pozove na stop. Mi smo izobličili Božiju Reč da bi ona odgovarala svakoj organizaciji koja postoji na svetu, i svakoj ljudskoj šemi da bi se ispunila. Mi smo izobličili Reč da bi je načinili ovakvom, i izobličili smo Reč da bi je načinili onakvom, i izbličili smo je da bi ona odgovarala nekom određenom planu. Ali došlo je vreme da se stane; da prestanete da se igrate crkve. Došlo je vreme kada ljudi govore: “Ako možeš dobiti dovoljno Duha da bi plesao u Duhu; ako možeš dobiti dovoljno da bi video svetla pred očima; ili neki osećaj da ti se spusti niz leđa, ili neko drhtanje, da se protreseš, neka emocija; vi ste To onda dobili.” Vi ste primili nešto; ali ja ne bih rekao šta ste primili, dok ne bih video kakav rod iz toga izrasta."