уторак, 17. јул 2018.

VEROVATI BOGU

Kada mi je doktor rekao, „Jedan zalogaj čvrste hrane će te ubiti.” Kada sam privukao... Moja majka sedi ovde kao svedok. Oni su mi davali ječmenu vodu i proceđeni sok od suvih šljiva; živeo sam na tome godinu dana, skoro. Oni su rekli, „Pa, jedan zalogaj čvrste hrane će ga ubiti.”
Počeo sam da čitam Bibliju, i našao sam Boga, u mojoj duši. Čitao sam tamo gde je bilo rečeno, „Sve za šta se molite i što zamolite, verujte da ste već dobili i biće vam.”

Nikada nije bila izgovorena molitva za našim stolom. Sećam se tate sedeći na uglu tamo. „Možemo li se moliti?” Mama me je pogledala i počela da plače. I tata nije znao šta da radi.
Rekao sam, „Bože!” Imao sam Bibliju ležeći na stolu. Rekao sam, „Ako umrem, ja dolazim Kući, verujući Tebi. Tvoja Reč je ovo rekla. Ja moram da ili uzmem u obzir šta je doktor rekao, ili da uzmem u obzir šta si Ti rekao. Ja sam uzeo njegovu reč godinu dana i nije mi bolje; gore mi je. Ja neću uzeti u obzir šta je on rekao, nikada više. Ja uzimam u obzir šta si Ti rekao.” I ja sam se pomolio za hranu.

Imali smo pasulj, i kukuruzni hleb, i luk. Ja sam uzeo punu činiju toga, počeo sam da jedem. Prvi zalogaj koji je otišao u moj stomak, gotovo me je ubio. Morao sam da držim moju ruku preko mojih usta, da se to ne bi vratilo. I to bi se vraćalo, i ja bih ga progutao, vratilo bi se, ja bih to progutao. Ja sam uzeo u obzir šta je Bog rekao o tome, ne šta sam ja osećao; to me je peklo.
Izašao sam na ulicu, i hodao sam ulicom ovako, voda je curila iz mojih usta. Rekao je, „Kako se osećaš, Billy?”
Rekao sam, „Predivno!”


Dani su prolazili, nedelje su prolazile; još uvek hodajući, stojeći dole u jarku, sa mojim stomakom ovako, držeći moju ruku ovako. Tapkajući ovako; pevajući, „Oh, kako ja volim Isusa!” Povraćao bih, bacio nešto zemlje preko toga; uzvikujući, „Oh, kako ja volim Isusa.” Upravo podrigujući tu hranu, vraćajući se, tako ošamućen da sam jedva mogao raditi.
Rekao je, „Kako se osećaš ovog jutra? Billy, jesi li bolestan?”
Rekao sam, „Ne. Osećam se predivno.”
Onda, kasnije kada sam svedočio, neko je rekao, „Ti si onda lagao.”
Rekao sam, „Ne, nikada. Ja nisam govorio o ovim čulima ovde u telu; ona su mrtva. Ja verujem Hristu za moje...” Rekao sam, „Ja sam uzeo šta je On rekao, i osećao sam se predivno u vezi toga.”

Tu ste vi. Ne uzimajte u obzir vaše sopstveno telo. Ne uzimajte u obzir bolesti, jer one su od đavola. Tačno. Uzmite u obzir Božije obećanje." WMB

Pročitaj više
http://www.messagehub.info/sr/read.do?ref_num=52-0224

субота, 13. јануар 2018.

POSLANICA JEVREJIMA 6 GLAVA



I dakle, On je dobar Bog. Ako želite određene stvari na svoj način, znate, Bog je dovoljno dobar da to učini. On vas voli činiti sretnima. On to želi. On, On je ljubav i Njegova velika ljubav Ga primorava da čak ponekad odstupi da biste vi imali stvari koje želite.
Pogledajte Tomu nakon uskrsnuća. Toma nije hteo verovati. O, on danas ima mnogo dece. Ali Toma je rekao: “Ne. Ne. Ja ću morati imati nekakav dokaz. Moraću staviti svoju ruku u Njegov bok i u Njegov...svoje prste ovde u Njegove ruke pre nego što poverujem To. Nije me briga šta kažete.” Vidite, on je upravo tada bio potpuno izvan reda Pisma. Trebali biste To verovati. Zato je on rekao: “Ja moram imati nekakav dokaz da se To dokaže.”
I Isus se pojavio, On je dobar: “Dođi Tomo, ako je to ono što želiš, pa, evo. Evo ti.”
Takvi smo mi. Kažemo: “Gospode, ja moram govoriti u jezicima. Ja-Ja moram vikati. Moram...”
“O, samo napred, dopustiću ti da to imaš.” On je dobar.
Dakle, on je stavio svoju ruku u Njegov bok pa je rekao: “O, to je moj Gospod i moj Bog.”
On je rekao: “Sada Tomo veruješ jer si video. Ali koliko veća je njihova nagrada koji nemaju dokaz a ipak To veruju!” Eto. Dotle moramo doći. “Koliko veća je njihova nagrada koji nisu ništa videli ali ipak To veruju.” To je čin vere, da To prihvatamo.

http://www.messagehub.info/sr/read.do?ref_num=57-0915M